TEODOR ŽERIKO SVOM PRIJATELJU MISINJIJU
1819.
Primio sam Vaše ljubazno pismo i ništa mi nije ni hitnije ni važnije nego da na njega odmah odgovorim. Slava, za koju vi tvrdite da je zavodljiva a koju i ja takvom ponekad zamišljam, još me nije potpuno progutala, i ja se daleko manje brinem za nju nego za pravog i dobrog prijatelja. Više mi laskaju Vaši redovi i Vaše ljubazno predskazivanje uspjeha nego svi oni članci u kojima se uvrede i pohvale dijele s toliko oštroumlja. Ovdje umjetnik spada u isti red s komedijašem i mora da se vježba da pokaže potpunu ravnodušnost prema svemu što dolazi iz novina i od onih koji pišu za njih. Strasni poklonik prave slave mora da je iskreno traži u onome što je lijepo i plemenito i da bude gluv za graju koju dižu trgovci iluzijama.
Kritičari su ove godine dostigli vrhunac apsurdnosti. O svakoj slici se sudi prvo i prije svega po duhu u kome je komponovana. Tako se čuje kako pisac liberal hvali neko djelo zato što ono otkriva pravu patriotsku kičicu, nacionalistički duh. Kad o tom istom djelu sudi jedan ultraliberalac, ono postaje prava revolucionarna kompozicija, skroz obojena buntom, gdje sva lica nose izraz mržnje prema našoj očinskoj vladi. Neki dronjak od novina, po imenu Drapeau blanc, čak me je optužio da sam izrazom jednog od mojih likova oklevetao cio admiralitet. Ta bijedna stvorenja koja pišu takve budalaštine vjerovatno nisu nikad doživjela dvije nedjelje posta, jer, da jesu, znala bi da ni poezija ni slikarstvo ne mogu da izraze sav užas položaja u koji su bačeni ti ljudi na splavu. Eto Vam primjera slave koja nas ovdje dole treba da ovjenča, kao i zločinačkih uzroka zbog kojih možemo da je budemo lišeni. Ali ja ne prezirem onaj njen oblik koji je volio Paskal a koji i Vi volite.
Sa srdačnim pozdravom,
T. Žeriko
Slika o kojoj je riječ je poznati „Meduzin splav”, koji je predstavljao prekretnicu u realističkom slikarstvu i sablaznio mnoge kritičare. Ta slika je imala ogroman uticaj na razvoj romantičarskog pokreta.
„Meduzin splav”, naslikan 1819. u znak sjećanja na brodolom fregate „Meduza” koji se desio tri godine prije toga i izazvao politički skandal. Ova ogromna slika, Žerikovo remek-djelo, predstavljala je za mladog Ežena Delakroa otkriće onoga što romantična umjetnost treba da bude.
