IPOLIT FLANDREN O REORGANIZACIJI ŠKOLE LIJEPIH UMJETNOSTI (U PARIZU)
Rim, decembra 1863.
Hoće da osnuju školu, hoće da poučavaju a da potpuno odbace tradiciju, kao da poučavanje i tradicija nisu jedno isto! Trude se oko originalnosti kao da se originalnost može da prenese! Originalnost ne može da se predaje, ali škola joj daje mogućnost da se razvije uobličavajući sklonosti uma … Vi govorite o slobodi, o slobodi poučavanja! Kažem vam da postoji doba u kome se uči i doba u kome se rasuđuje, pravi izbor. Tek u tom dobu može da bude govora o slobodi, slobodi o kojoj toliko razmišljate. Držim da je u jednoj umjetničkoj školi, kao i u svakoj drugoj, dužnost nastavnika da učenike poučava samo istinama koje se ne mogu opovrći ili bar takvima koje se oslanjaju na najbolje primjere, te se prenose iz vijeka u vijek. Kad jednom napuste školu, učenici će te plemenite tradicije da uobliče u istinu sopstvenog doba, u to budite uvjereni, pravu istinu, jer će ona biti proizvod prave slobode; dok poučavati i za i protiv, na istom mjestu i, tako reći, iz istih usta, može samo da izazove sumnju i obeshrabrenje … Ne, sumnja nije ta koja poučava, nego je to potvrđivanje, i eto zašto ja nisam htio da učestvujem u nastavi koja je i bez principa i bez vjere. Pošto sam dovoljno srećan da mogu da vjerujem, ne želim da kažem: „Evo nečeg što je možda lijepo”, već hoću da kažem: „Evo nečeg što jeste lijepo”, a da savjet, bio on viši ili ne bio, ne govori čas hladno čas vruće i da ne uništava ono što sam uradio ... Prvi i najbolji metod poučavanja, po mom mišljenju, jeste pokretanje poštovanja i obzira prema lijepim stvarima, uz njihovo proglašavanje najljepšima prema položaju u koji ih postavljamo i brizi koju im poklanjamo. Ukratko, treba na sve moguće načine reći ovo: „To je ono što moramo da volimo, poštujemo i divimo mu se.”
Ipolit Flandren (Jean-Hippolyte Flandrin; 1809—1864) bio je omiljen Engrov učenik i, kao što ove bilješke pokazuju, najuporniji pristalica tradicije. De Njuverkerk, upravnik Škole lijepih umjetnosti, objavio je 15. novembra izvještaj u kome predlaže izvjestan broj reformi za reorganizaciju te škole — ukida se autonomija škole, predmete koji nisu umjetnost ali stoje u nekom odnosu prema njoj, kao što su kostimi, posljednja naučna otkrića o bojama, itd., mogu da predaju i lica koja ne pripadaju školi a koja su isto tako slobodna da izlože svaku novu teoriju o umjetnosti ako njome raspolažu, a rimske stipendije se smanjuju od pet na dvije godine. Ministarstvo je obavijestilo Flandrena da njegova profesura u školi prestaje, ali da ga je uprava naimenovala za „chef d’atelier” u novoj organizaciji. Međutim, on je odbio to mjesto pošto se protivio reformama. Njegove pripremne bilješke za djelo o reorganizaciji škole nisu nikad bile dovršene, pošto je Engr prvi objavio svoj „Odgovor”.
Flandrenova glavna djela su velike religiozne i klasične kompozicije freske za ponovno ukrašavanje srednjovjekovnih crkava koje su se tad „obnavljale”, kao posljedica religioznog buđenja tog doba, ali je takođe naslikao i neke od najboljih portreta svoje generacije.
